Črnomelj

Muzejska zbirka mjesta Črnomelj smjestila se u rodnoj kući pjesnika i pisca Mirana Jarca. Stalni muzejski postav usredotočen je na povijest mjesta i njegove bliže okolice kao i na njegove stanovnike. Pripovijeda koristeći arheološku građu i arhivske izvore, prikazuje prošlost kroz bogatu grafiku, fotografije i rekonstrukcije, a riječju i slikom ocrtava prošlost mjesta smještenog u srcu Bele krajine. Priču o Črnomelju potražite na stalnoj izložbi Črnomelj na prijelazu tisućljeća. Zgrada je sagrađena 1844. godine na mjestu nekadašnje gradske vijećnice kao prva črnomeljska škola. Oko 1897. godine zgrada je proširena i obnovljena, a toranj srušen. Krajem 19. stoljeća svi su prostori bogato oslikani oblicima raznih cvjetnih i geometrijskih motiva. U prizemlju Gradske muzejske zbirke Črnomelj posjetitelji se kroz 3 prostorije upoznaju s Belom krajinom i njezinim stanovnicima, naseljima od vremena starosjedioca do Rimljana te kasnoantičkim procvatom i konačnim propadanjem grada. Na prvom katu posjetitelj upoznaje Črnomelj kao pogranični grad u burnom srednjem vijeku, vremenu turskih invazija i obrane Kranjske regije od Turaka te lijepu sliku grada na kraju 19. stoljeća Drugi kat predstavlja grad i njegove stanovnike krajem 19. i početkom 20. stoljeća, vodi kroz 1. i 2. svjetski rat te podsjeća na žrtve koje su omogućile početni razvoj i nastanak samostalne države Slovenije.

Župa, koja je jedna od središnjih građevina na istočnom vidikovcu mjesta nad rijekom Lahinjom, svoj je izgled (tlocrt i dizajn) dobila 1808. godine. O značaju ovog dijela urbanog prostora svjedoče arheološki nalazi iz prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, predstavljeni u susjednom Pastoralnom centru. Pastoralni centar otvoren je 1998. godine nakon što su na lokalitetu u centru starog grada proveli arheološka iskopavanja. Tijekom tih iskopavanja otkriveni su važni ostaci prapovijesnih, antičkih i srednjovjekovnih naselja današnjeg Črnomelja. Pastoralni centar predstavlja jedan od prvih muzejskih postava u Sloveniji gdje je artefakte moguće promatrati kroz staklene podove, u sklopu izložbe Grad pod gradom. Prikazani su arheološki ostaci zidanih građevina otkriveni tijekom arheoloških istraživanja 1995.-1996. godine, vremenski podijeljeni u tri glavne faze. Prvoj, kasnoantičkoj fazi pripadaju ostaci kamenog obrambenog zida kojem pripada i pravokutni stup iz 5. stoljeća. Drugu fazu čine ostaci neke podrumske zgrade i gradskih zidina s kraja 14. ili početka 15. stoljeća, treću ostaci drugoga, prema istoku pomaknutog srednjovjekovnog zida i proširene podrumske građevina iz posljednje četvrtine 15. stoljeća. Osim ostataka kamenih građevina, u podrumu se nalaze i pojedinačni predmeti pronađeni za vrijeme arheoloških iskapanja na području pastoralnog centra te na području kasnoantičkog groblja pokraj Lahinje. Pastoralni centar namijenjen je za održavanje različitih događanja, a u prostoru se povremeno održavaju likovne izložbe, konferencije, predavanja i druga događanja.

Crkva Sv. Duha smjestila se na drevnom kulturnom tlu na kojem nalazimo ljudske tragove od neolitika do modernog doba. U željezno doba je pozicija na kojoj se sad nalazi predstavljala rub naselja, dok je u kasno antičko doba tu izgrađena kasnoantička crkva od koje su otkriveni apsida i mozaik. U srednjem vijeku na njezinome se mjestu razvila snažno utvrđena građevina koja je zapravo predstavljala jugoistočni kut grada i zajedno sa zidinama bila važan dio obrane mjesta. Upravo je na njezinim temeljima, u drugoj polovici 15. stoljeća izgrađena sadašnja zgrada crkve sv. Duha koja se prvi puta u pisanom obliku spominje 1487. godine. Do 20. stoljeća doživjela je više uspona i padova, a tijekom 2. svjetskog rata bila je jako oštećena. Obnovljena je i ponovno otvorena 2007. godine otkad predstavlja središnji kulturni objekt starog dijela mjesta Črnomelja. U njoj se nalaze: Kasnoantički mozaik akvilejskog tipa (4.-5. st.), apsida kasnoantičke crkve (4.-5. st.), nadgrobni spomenik pisca Ivana Živkoviča (17.st.). Potkrovlje crkve sv. Duha jedno je od najvažnijih ljetnih skloništa dvjema matičnim kolonijama šišmiša velikih potkovnjaka i riđih šišmiša u Sloveniji. Lokacija je zbog velikog broja šišmiša uvrštena u mrežu Natura 2000. Najzanimljivije trenutke u životu šišmiša - od trenutka kad se skotne ženke počinju okupljati do donošenja mladunaca na svijet i njihova odrastanja - možete pratiti od svibnja do rujna putem kamera postavljenih pod krovom crkve sv. Duha na zaslonu smještenom u samoj crkvi.

Kuća se nalazi na uglu trga kod crkve sv. Duha i posvećena je učiteljici i prosvjetiteljici Josipini Pepci Primožič. Njezin je život bio prožet dubokom socijalnom osjetljivošću, humanošću i velikodušnošću. Kuća renovirana u stilu tipičnih kuća s kraja 19. stoljeća, postavljena pored malog trga, predstavlja prebivalište nižeg sloja črnomeljskog stanovništva. Kuća je proglašena spomenikom kulture od lokalnog značaja i koristi se za povremene izložbe i radionice rukotvorina i umjetničkih belokranjskih obrtnika.

Korenova kuća izgrađena je u razdoblju od 1910.-1913. u Art Nouveau stilu i jedna je od onih, jako ambiciozno izgrađenih kuća u središnjoj trgovačkoj ulici. Svojim kutnim dijelom označava južni ulaz u mjesto preko velikoga mosta.

Sinkovičeva kuća nalazi se nasuprot crkve, u zbijenom nizu kuća koje čine zapadnu liniju središnje gradske ulice (Ulica Stane Rozmana). Izgrađena u razdoblju od 1912.-1913. kao gostionica i mesnica na prostoru dviju starijih kuća, zadržala je svoj izvorni historistički izgled.

Župna crkva sv. Petra prvi puta se spominje 1288. godine kao središte Črnomeljske župe. Sredinom 18. stoljeća srednjovjekovna građevina u potpunosti je barokizirana. Krajem 19. stoljeća unutrašnjost kuće dobiva značajne novogotičke ukrasne elemente. Zvonik crkve središnja je građevina mjesta pa je tako vrlo prepoznatljiv. Crkvenu zgradu čini pravokutni prezbiterij sa zaobljenim kutevima, nadsvođen ogromnom kupolom, izrazito dugački brod s nizom od tri kapele sa svake strane koje imaju probijene polukružne prozore. Prostor lađe osvijetljen je “bazilikalnim“ osvjetljenjem koje u prostor ulazi kroz polukružne prozore iznad bočnih kapela. Uz zapadni zid broda prislonjen je visoki zvonik koji je svoj barokni izgled oko 1880. godine zamijenio neogotičkim, zahvaljujući proširenju sakristije na južnoj strani prezbiterija. Godine 2018. u unutrašnjosti crkve izrađen je mozaik koji prikazuje Isusovo preobraženje na gori, djelo umjetnika iz Centra Aletti, pod vodstvom patera Marka Ivana Rupnika. Crkva sv. Petra stoljećima je bila ključna građevina za oblikovanje slike mjesta kao i različitih vjerskih, kulturnih i turističkih događanja u Črnomelju, a oblikovala je i život mještana. Crkva je jedan od najvažnijih spomenika umjetnosti koji svojim prisustvom i kontinuitetom položaja govori i o srednjovjekovnom urbanističkom značaju grada. Jedna je od rijetkih građevina u mjestu koja u svojoj arhitekturi krije starije faze izgradnje važne za poznavanje i razumijevanje povijesti grada. Zbog svoje lokacije na starom slavenskom groblju, jedan je od najvažnijih arheoloških spomenika.

Stara škola, izgrađena u razdoblju od 1888.-1890. godine tipična je školska građevina iz posljednjeg tromjesečja 19. stoljeća. Dvokatnu zgradu, koja premašuje povijesne visinske gabarite mjesta, karakterizira bogato prednje pročelje. Od listopada 1944. u toj je zgradi bila partizanska gimnazija, o čemu svjedoči spomen-ploča ugrađena u pročelje. Tijekom renoviranja 2009. godine u zgradi je zadržano izuzetno kameno stubište, oplemenjeno "najdužim" lusterom u Sloveniji, djelom akademskog kipara Jože Vrščaja.

Zapovjedništvo, smješteno na glavnom trgu, osnovano je u 14. stoljeću, a današnji izgled dobilo je nakon obnove 1655. godine. Prvobitno je izgrađeno kao gospodarsko središte Črnomeljskih posjeda crkvenog njemačkog viteškog reda, od sredine 19. stoljeća u njemu djeluju državna i lokalna uprava, a danas je tu okružni sud.

Posvećen je 1250 bjelokranjskih žrtava fašističkog terora u 2. svjetskom ratu. Smješten je na velikom području parka. Odlikuje ga izvanredan položaj u sklopu većeg parka iznad grada zvanog Griček, koji se u prošlosti zvao Komendski hrib (Brdo zapovjedništva). Arhitektonsku kompoziciju u obliku gomile osmislio je arhitekt Marko Župančič, sin belokranjskog pjesnika Otona Župančiča. Reljefi s vojnim prizorima djelo su kipara Jakoba Savinška. Spomen grobnica svečano je otvorena 1961.

Zgrada Sokolskog doma sagrađena je 1925. prema nacrtima ljubljanskog graditelja Viljema Trea. U veljači 1944. u njoj se održalo zasjedanje SNOO (Slovenskog narodnooslobodilačkog odreda). Godine 1952. zgradu je modernizirao arhitekt Branko Simič, reljef na pročelju djelo je kipara Jakoba Savinška iz 1954. Na pročelju su postavljene biste narodnim herojima, Janku Starihu, Joži Mihelčiču i Milki Šobar - Nataši.

Spomenik Čovjek, vidi, podignut 1938. godine, krasi brončani reljef slovenskog kipara Franca Goršea. Na njemu su evidentirana imena 83 Črnomeljca poginula u Prvom svjetskom ratu, a posebno se ističu imena dvojice sudionika pobune slovenskih vojnika u Judenburgu.

Črnomaljski dvorac najimpresivnija je građevina u gradu čiji počeci datiraju s kraja 12. stoljeća. Stari grad u obliku dvorca, smješten na tjesnacu riječnog zavoja, nadzirao je ulaz u grad i bio uključen u njegovu obranu. Tijekom stoljeća nekoliko je puta rekonstruiran, a svoj konačan izgled dobio je u 20.stoljeću. Zbog prvobitne strukture i zbog zaista rijetkih, ali dokazanih gotskih komponenti, možemo jednostavno pomaknuti nastanak čitavog kompleksa dvorca u zreli srednji vijek i povezati ga s izvornim vlasnicima, črnomeljskom gospodom. U podrumu, tik do grada, bit će smještena mjesna riznica. U njoj će biti predstavljene replike važnih povijesnih predmeta koji predstavljaju gradsko blago. Danas se u prizemlju dvorca nalaze Turističko- informativni centar (TIC) i Omladinski centar Bit, a općina Črnomelj ima svoje prostorije na 1. i 2. katu.

Jednokatna zgrada kreditnog ureda (banke), izgrađena u razdoblju od 1898.-1900. godine kao tipična predstavnica ambiciozne historicistinčke arhitekture s bogato ukrašenim fasadama, važna je komponenta izgleda glavnog gradskog trga.

Unatoč svom nazivu, Stoničev dvorac nikada nije bio sjedište vlastelina, već samo građevina u gradu koja je imala poseban status slobodne kuće. Današnja zgrada od 1768. godine objedinjuje tri odvojene zgrade od kojih je jedna bila gradski toranj. U cjelinu ih povezuje svod koji se nadvija nad ulicom.